A
adio- zbogom
ađustat- urediti, popraviti, uskladiti
afan- nesvjest, tuga, depresija
akomodati se- smjestiti se, sjesti
akordat se- složiti se
akužat- primiti novac, optužiti, objaviti bodove u kartama
alpizo - kompletno, nedirnuto
ambisat se- sunovratiti se, nestati, propadati
ankora - sidro
apa- neugodan miris, zadah
arija- zrak, vazduh
armati mrežu - spojiti konope, pluto i olovo sa mrežom tj. pahom
atento- oprezan, oprezno, pažljivo
avizan- pametan, snalažljiv, upućen
avizat- obavijestiti
B
baketa- prut, šiba
banak - dIo u barci na kojem se sJedi
barka - čamac
bava - lagan vJetar koji tek namreška more
balancana- modri patlidžan
banda- kraj, strana
banjati se- kupati se, prati se
bastadur- sposoba osoba, hrabra, kuražna
batinat- tući, udarati
bentanjuta- udata žena koja je dobro pažena i od muža i od ljubavnika
bestijat- ludovati
beškot- dvopek
bevanda- vino izmiješano sa vodom
bidon - kanta, rezervoar
bitva - dIo za koji se vezuje barka
bjećve - čarape
bocun - staklena flaša veće zapremine
bicikleta- bicikl
bićerin- čašica, kupica
bolancane, balancane - plavi patlidžan
borsa - torba
brentača - let lampa
brokva - ekser
britulin - perorez, nožić
bruškin - četka za ribanje
buća - boća, balota, vrsta sporta
bonaca - potpuno mirno more
bokun- komad, zalogaj, komadić
bolsa- ženska torba, torbica
boni bokuni- dobar zalogaj
bonkulović- sladokusac
bonogracija- karniša za zavjese
britvulin- mali nož na raklapanje
bruntulat- gunđati, mrmljati
bruškin- četka za ribanje
bubulj- obli kamen
butiga- radnja
C
cerot- flaster
cotat- šepati, hramati
cukar- šećer
crevlje - cipele
Ć
ćakulat- ćaskati, čavrljati
ćućat- sisati
ćemija - mala stolica na tri noge
ćikara - šoljica
D
demižana- velika staklena boca opletena šibljem
deboleca- slabost, malaksalost
deboto- skoro, gotovo
deliberat- osloboditi
dentijera- zubalo
denjat se- udostojiti se
destregan- uništen, upropašten
dešpet- inat
dezvijat se- izgubiti se
diferenca- razlika
dirinčit- teško raditi
disturbavat- ometat, smetat, dosađivati
dišperan- očajan
dištanca- udaljenost, razdaljina
diventat- postati
divertimenat- zabava
dumideca- vlaga
deka - ćebe
deštregavati - uništavati, upropaštavati
dikila - poljoprivredna alatka za ručno kopanje zemlje
dobreč ili dobrić - kamen sa rupom
dogon - pridošlica
dolac - mala površina obradive zemlje
dućati se - pružiti se, leći
duperan - korišćen, polovan
Đ
đelozan- ljubomoran
đir- kratka šetnja, krug
đustat- podesiti, srediti, popraviti
đusto- upravo, tačno, baš
Dž
džardin- vrt, bašta
F
fabrikat - podvaljeno, neoriginalna izrada,
faca- lice
faculet- maramica
falc - dvoličan, prefrigran
fažola - pasulj
febra - povišena tjelesna temperatura
feral - plinska ili petrolejska svjetiljka
ferijada - ograda
fagot- zavežljaj, smotuljak
falja- greška
fersa- male boginje, ospice
fešta- slavlje, pir, provod, praznik
feta- kriška, komad
fetivi- pravi
fiaka- malaksalost, zamor od prevelike vrućine
fijamanti - novi
fildešpanj - najlon za pecanje
filet - ukrasna lajsna na barci
figurat- učiniti lijep gest
forca- snaga, sila
fregat- ribati, trljati
frešak- svjež
fumat- pušit
fulati - promašiti
fundać- talog od crne kafe
fundamenta- temelj, osnova
fundat- potopiti nekoga
furbo- lukav
furešto- stranac
furija- bijes, srdžba
G
galetina- sitni kolač, keks
galiot- vragolan, lukava osoba
gete- čarape bez stopala
gobav- poguren, grbav
gondolete- plitka ženska cipela
gradele- gvozdena rešetka za pečenje mesa
grinja- dosadna osoba
grota- hrid, pećina, greben
gulozan- halapljiv, proždrljiv
gulozeca- poslastica
guvernadur- upravnik
gvantijera- poslužavnik
gambela - vojnička posuda za obrok
gambet - metalni deo za vezivanje barke
glamlja - baklja
gustjerna - cisterna
I
imencovat- spominjati, navesti
inkanat- javna dražba, licitacija
intendit- se sve znati, u sve se razumjeti
izbanjati se- iskupati se, okupati se
inevazdati - profircati
infišati - umisliti, nešto uobraziti
intimela - jastučnica
impicavati - začikavati, zadirkivati
infaljati - pogriješiti
isprigati - ispržiti
izgratat - izrendati
K
kačica- kutlača, varjača
kadena- brodski lanac, ženska ogrlica, lančić, lanac za džepni sat
kain- umivaonik, lavor
kamara- soba
kandela- voštana svijeća
kanoćal- dvogled
kantat- pjevati
kapara- predujam
kapućin- crna kafa sa mlijekom
kain - lavor
kalati - opadanje, smirivanje vjetra
kanavaca - krpa za sudove
kantun - ćošak
kapula - vrsta crnog luka
kapula- crni luk
karijega- stolica
kariola- kolica sa jednim točkom za prenošenje tereta
karitade- sahrana
karoca- kočija za prevoz putnika i robe
kastig- zlo, nesreća
katigati- kazniti
kašeta- sanduk
ke nova? (uzrečica)- šta ima novo
kempa - kavez
koćeta- postelja
koguma- posuda za kuvanje kafe, džezva
kolana- ogrlica
kombinet- kombinezon
komotan- udoban, opušten, bezbrižan
kompanija- društvo, družina
komunitad- opština
kodut- zahod
konfermat- potvrditi
komostre - lanci iznad ognjišta
korać - čekić
korbi - rebra barke
kosjer - vrsta alatke za seču rastinja
kotula - suknja
krcat- natovaren
kredenca- komad namještaja
krtola- krompir
kućarin- kašičica
kufin- granica
kuneta- jarak
kušin- jastuk
kužina- kuhinja
kupica - čašica za rakiju
kurenat - morska struja
kukumar - krastavac
L
labrnjat- mnogo pričat
labrnjat- velika usta
lacman- čovjek iz Zapadne Evrope
lampadina- žarulja, ručna svjetiljka
lapis- olovka
lavabo- umivaonik
lavandera- pralja
lentrat- fotografija, slika
lešo- skuhan
letrika- elektrika
liberat se- osloboditi se
lumbrelin- suncobran
luštrat- izglačatlanca - dugačka motka za osti
lapis - hemijska olovka
laprdati - brbljati, trućati
lata - kanta
lencun, lancun - čaršav
M
maca- malj
maća- mrlja, bolest, fleka
mainat- ukloniti se, spustiti se
mandrać- mala luka za barke
maškara- maskirana osoba, krabulja, krinka
mencovat- spominjati, imenovati
meštar- dobar zanatlija
mića- fitilj
mizerija- bijeda, nevolja
monada- glupost
montenjuta- ljubavnica
montura- odora
movit se- pomaknuti se
mudante- donje muške gaće
N
nakolonjat se- namirisati se
nakončat- srediti, urediti
natoćati - nakvasiti
Nj
njoke- knedle
njeska - mamac
O
obadat- voditi računa o nekome, obazirati se
oćale- naočare
od bota- odmah, odjednom, istovremeno
od šponde- sa kraja
ofendit se- uvrijediti se
ofitat- iznajmiti stan, dati u najam
ofregat- oribati, izribati
omatufit- ostariti, gubiti pamćenje od starosti
ondulacija- kovrdžanje kose
opelješit- ukrasti, skinuti do gole kože
opiturat- obojati, okrečiti
oriz- riža
ošklapit- ukrasti, oduzeti, odnijeti
ošugat- osušiti
P
panjega- udubljenje u zidu
parićat- spremiti, zgotoviti, pripremiti, urediti
partenca- polazak, odlazak
pasabrod- cjedilo za supu
pašticada- jelo od govedine
pedenca- uzbrdica, nagib
petrusin- vrsta začina, peršun
pidžuo- kamena klupa
piketat- skidati rđu sa broda
pinjata- šerpa
pipa- lula
pipun- dinja
pirun- viljuška
pituravanje- bojanje
pjadela- tava
pjat- tanjir
plekat se- miješati se u tuđa posla
podurat- potrajati
pogan- pogan, zao čovjek
portela- vratašca, prozorčić, izlaz u potkrovlje
praska- breskva
preša- hitnja, žurba
prezentat- predstaviti
priforcat- prisiliti, prinuditi
prigat- pržit
pripetat- prilijepiti, zalijepiti
profulat- promašiti
R
raca- sorta, soj, vrsta11
ražentat- ispirati rublje
rekuperat se- oporaviti se
remuć- vuča
rešpekt- poštovanje
razma - strana barke
refati - oporaviti se
reful - udar vjetra
rekaman - vezen
revoltin - vrsta postavljanja mreže
redina - azbestna mrežica za feral
reušiti - uspjevati
S
salamastran- posoljen, fig. Luckast, nastran
salca - preliv
seka - stjena
sekati - izbacivati vodu iz nečega (barke ili neke veće posude)
selen - celer
senjo, senjal - plutača
salpavati, salpati - izvlačiti mrežu ili parangal u barku
skužat- utjerati dug, naplatiti
spenza- nabavka robe, kupovina
spontat- dobiti upalu pluća
spoza- mlada, nevjesta
sprešan- brz, hitar, nužan, potreban
stađon- godišnje doba
stimat- procjeniti, poštovat
stropoštat- prošiti rukom
supreš- pegla, glačalo
surgan- spustiti, gurnuti
sušpendit- otpustiti sa posla
skapulati - spasiti se, pobeći
solad - sitni novac
solarica - slanik
solundar - čunak
sparićat - spremiti, skuvati
sumprešati - peglati
Š
šempjav- budala
šesan- lijepo građen, skladan, uredan, naočit
šinjorina- gospođica
škafetin- ladica
špicafogo- prepreden čovjek, svađalica
šporak- prljav
štikadenti- čačkalice
štrudel- savijača
šufigat- pirjati, dinstati
šugaman- ručnik
šeganje - testerisanje ili seks
šijati - zaokretati, skretati
šipak - nar (voće)
šjor - gospodin
škafa - sudopera
škatula - kutija
škaram - deo na barci koji služi za
fiksiranje vesla
škaljuna - vrsta crnog luka
škanj - drvena stolica
škicano - iskrivljeno
škavacjera - djubrovnik
škovacin - smetlar, djubretar
škrabija - ladica
škudela - velika šolja (za mleko npr.)
škure - žaluzine
škuribanda - ženskarenje
špigete - pertle
šlape - papuče za plažu
šporkaćun - prljav, neuredan čovek
šufit - tavan
šufigati - dinstati
šugati - brisati
šterlika - sveća
štrapadur - posipač, posuda za zalivanje
štriga - opasna žena
šunjo - smotanko koji malo govori
T
takulin- novčanik, lisnica
tancat- plesati
taraca- balkon
taulin- stol
tavaja- stoljnjak
tavajun- ubrus, salveta
teća- šerpa
toć- umak
tuti- kvanti svi
U
uđustat- srediti, poravnati račune
ura- sat
ušestat- urediti, popraviti
V
validža- kofer
vapor- brod
vardat- galamiti, lupati, stvarati buku
ventulat- mahati lepezom, rashlađivati se lepezom
verdura- zelen, povrće
vešta- haljina
vetrina- ostaklenjeni ormar
vijađ- put, putovanje
vižita- liječnički pregled, posjeta
Z
zapatan- zatvoren
Ž
žbir- doušnik
E ovijeh zadnjijeh kao i svudje i kod nas podosta ima :(
Ovdje bi Vam pisao malo o nama , tek toliko da Vam zagolicam mastu , tek toliko da pozelite da dodjete u ovaj nas i vas zaliv.Zaliv baroka, romantizma , palata,tvrdjava,legendi i misterija,pjesnika ,pisaca ,slikara... zaliv dobrih ljudi .
Boka Kotorska
Svako ko posjeti Boku, doživljava je na sebi svojstven način, bilo da se radi o umjetnicima, naučnicima ili turistima, Boka snažno utiče na sva čulna iskustva. Boka je ono mjesto gdje se suprotnosti susreću i sjedinjavanju tvoreći jedan sasvim poseban ambijent. Suprotnosti se ogledaju u prirodi gdje se u jednom dijelu iz mirne površine mora naglo uzdižu krševite planine, a u drugom dijelu niču prave botaničke bašte, ali isto tako i u kulturno-istoriskom naslijeđa gdje se dvije civilizacije, istoka i zapada nadopunjuju u jedinstvenoj harmoniji. Praistorijsko doba, ilirsko doba, antičko doba, latinsko-vizantijsko doba, gotika, renesansa, barok, sve se to pretapa u savremeni život pokazujući i dokazujući da prave vrijednosti viječno traju, zajedno u harmoniji.
Područje Boke Kotorske, posmatrano kao geo-morfoloska i biljno-geografska cjelina, je veoma bogata prirodom, koja sa posebnim karakteristikama čini neobičan kontrast reljefa, ostatke tektonskih poremećaja, krečnjačkih površina, kao i listopadnu vegetaciju u samom priobalnom pojasu.
S obzirom da se proteže između Jadranskog mora i kraškog zaleđa, područje Boke Kotorske se nalazi pod uticajima sredozemne i planinske klime, koje kada se pomješaju tvore posebnu vrstu submediteranske klime, sasvim specifične za razliku od ostalog dijela crnogorskog primorja. Karakteristično za Boku jeste rano proljeće gdje, kada su sve okolne planine prekrivene snijegom, uz morsku obalu cvijetaju mediteranske biljke i drveće. U zimskom periodu takođe može da se uživa u sunčanim danima na obali dok se u planinski predio može stići za manje od sat vremena. Ljeta u Boki su prijatna sa nešto više kišnih dana nego u ostalom dijelu crnogorskog primorja, što se ogleda u bujnoj vegetaciji. U Boki najviše kišnih dana ima u kasnu jesen i djelimično tokom zime, pogotovo u unutrašnjem dijelu zaliva gdje visoke planine zatvaraju put oblacima koji dolaze sa juga i donose kišu. Uzduž čitave obale zaliva može se vidjeti bogata rasprostranjenost mediteranskog, kontinentalnog i egzotičnog bilja. Lovor, palme, masline, stabla naranadže, limuna i šipka, agave, oleanderi, kamelije, mimoze… samo su dio šarolike flore ovog regiona.
Zaliv je sa jugoistočne strane opasan krečnjačkim masivima Lovćena (1749m), a sa sjeverozapadne ograncima Orjena (1895m), Radoštaka (1446m) i Dobroštice (1570m). Izmedju ovih prostire se iznad Perasta krečnjački masiv Kason (873m).
Na sjeverozapadnoj strani ulaza u zaliv nalazi se Vitaljinsko poluostrvo, a na jugoistocnoj Luštičko. Ta dva poluostrva, rastavljena su moreuzom Oštro. U unutrašnjosti zaliva nalaze se još dva poluostrva i to Vrmačko, i Devesinjsko, koja razdvaja tjesnac Verige. Tijesnac Verige dijeli Boko Kotorski zaliv na dva spoljasnja zaliva, i to Herceg-Novski (ili Topljanski) i Tivatski, i dva unutrasnja zaliva Risanski i Kotorski.
Boku ukrašavaju sedam ostrva, a to su: Sveti Marko, Mamula, Gospa od Skrpjela, Sveti Đorđe, Milosrdja, Ostrvo Cvijeća i Mala Gospa. Duž cijelog zaliva nalazi se lanac manjih gradova i mjesta od kojih bi svako moglo da ispriča svoju priču i o svakom bi se mogao napravit poseban web sajt.
Ukupna povrsina zaliva je 87,3 km2, zapremima iznosi 2,4 x 106 km3, maksimalne dubina 60 m i prosječna 27,3 m. Salinitet vode je 28%. Dužina obale iznosi 105,7 km. Boko Kotorski zaliv ulazi 28 km u kopno.
Prvi tragovi civilizacije u Boki datiraju od vremena kada se na ovom prostoru javlja ilirska država, tokom IV vijeka prije nove ere. U Boki je tada živjelo ilirsko pleme Ardijeji, čija je kraljica bila Teuta. Pored Teutinog i Balajosovog (ilirski kralj) prisustva u tvrđavi Rhisonu (Risnu), srijeću se gradine za zbjegove, kiklopski zidovi (Risan), obilje novca, jer je u Risnu bila kovnica, i veliki broj ilirskih jezičkih tragova. Prvi pisani izvori datiraju iz 228. godine kada se Teuta sklonila u Risan da ga brani od Rimljana. Uporedo sa ilirskim, ima tragova i grčkih naseobina (Budva, Solila). Rimljani su 168. godine osvojili Ilirik i vladali su Bokom do 476. godine. Iz tog su vremena, pored gradova (Acruvium i Butua), tragovi hramova, veće zgrade, vile sa mozaicima (mozaici u Risnu ukrašeni figurom mitološkog boga Hipnosa), ceste, natpisi, djelovi vodovoda, opeke, grnčarija i poneka kamena carska glava. Risan je i u rimskom periodu bio glavno naselje Boke, pa se od ilirskog perioda sve do XII vijeka čitava Boka nazivala Risanski zaliv (Rizonikos kolpos, Sinus Risonicus). Kasnije će, pored Kotora, oživjeti još i vizantijsko uporište Rose, koje preuzima dio administrativne i crkvene uprave nad dijelom Boke Kotorske. Vizantija je vladala Bokom od propasti Zapadnog rimskog carstva 476. godine do pojave dukljanske dinastije Vojislavljevića, koji se osamostaljuju sredinom XI vijeka. Kada se kralj Mihailo Vojislavljević oslobodio vizantijske prevlasti, Kotor se našao u sastavu dukljanske kraljevine, a kralj je u njemu imao dvor. Kasnije se nad Kotorom smjenjivao suverenitet Duklje i Vizantije, ali bez većih potresa, јеr je grad imao vlastitu upravu, sa skupštinom i priorom (knezom) na čelu. U Kotoru se razvila lokalna autonomna vlast na osnovama rimskog municipijalnog uređenja uz gradsku, ekonomsku, političku i crkvenu organizaciju. U Kotoru se formiralo komunalno uređenje mediteranskog tipa, koje je i pored čestih promjena gospodarа, očuvalo stabilnu vlast. Komunalno uređenje, naročito dobro očuvano pod vladavinom Nemanjića, za vrijeme mletačke vladavine svelo se na formu. To nije bila samo posljedica mletačke politike nego i staleških borbi u gradu i na posjedima distrikta. Zreli pravni vid komunalnog uređenja nalazi se u statutu Kotora (štampan u Veneciji 1616.). Slavizacija gradova je lagani proces koji je započeo poslije X vijeka. Sloveni su stvorili župe sa plemenskim uređenjem. U Boki su kasnije formirane četiri seoske autonomije, vezane, većinom, za svoje seoske katunske zajednice (Paštrovići, Grbalj, Zbor sv. Mihaila i Topla). Nemanja je u svom osvajačkom pohodu kroz Duklju porušio primorske gradove, ali je sačuvao Kotor. Sa urbanizovanom strukturom stanovništva, plemstvom, pučanima, zanatlijama, trgovcima i snažnom crkvenom (katoličkom) organizacijom, Kotor je bio glavna luka Raške (1185-1371). Zapravo, u rukama Kotorana bila je pretežno karavanska trgovina, dok je pomorski prevoz išao većinom preko Dubrovnika, Italijana (naročito Mlečana, ali i pomorskih trgovaca iz brojnih drugih gradova, Zadra i dr.).Kotorani su na srpskom dvoru bili ugledni predstavnici patricijata, diplomati za zapadnu sferu, rukovodioci finansija, sudije i carinici na dvoru, a pri tome su se obogatili kao trgovci. Duž karavanskih puteva formirane su kolonije Kotorana, naročito u eri razvoja rudarstva i pojačanog izvoza srebra, olova i bakra u XIV vijeku (Brskovo, Rudnik, Trepča, Novo Brdo). Kotor je tada stekao značaj tranzitne luke između Balkana, Apeninskog poluostrva i Sredozemlja te tada postiže i najšire granice distrikta. U tom periodu Kotor se kulturno uzdiže. Nakon prestanka srpske vladavine 1371. godine, Kotor su u više navrata pokušali da zauzmu zetski gospodari, Balšići, ali im to nije pošlo za rukom. Kotor se od 1371-1384. nalazio pod ugarskom vlašću, zatim do 1391. godine pod vladavinom bosanskog kralja Tvrtka I, a u periodu 1391-1420. godine, Kotor je bio samostalna komuna. U tom periodu pojas obale od Herceg Novog do Risna bio je u posjedu bosanske vlastele Kosača, dok su Grbalj, Luštica i Budva, bili u vlasti Balšića (1360-1421. s manjim prekidima). Grbalj i Luštica su potpali pod vlast Mlečana, dok je Budva bila u sastavu srpske despotovine (1421-1439). Kotor se sporazumno priključio Mletačkoj republici 1420. godine i ostao pod njenom vlašću do 1797. godine. Paštrovići su primili mletačku vlast 1423. a Budva 1442. godine. Turci su zauzeli posjede Sandalja Hranića Kosače, Nerceg Novi i Risan, i obalu između njih, 1482. godine. Nakon Karlovačkog mira 1699. godine ova teritorija je pripala Mletačkoj republici. Grbalj je kad i Kotor došao pod vlast Mlečana, ali je nakon nekoliko pobuna kmetova protiv kotorskih zemljovlasnika, prešao pod okrilje Turaka 1469. a 1497. godine postao je carski has i ostao u tom statusu do 1647. kada je Mletačka republika osvojila to područje u Kandijskom ratu. Turci su u više navrata pokušali da prošire svoje posjede u Boki. Dobro utvrđeni Kotor, sa mletačkim vanrednim providurom, postao je centar antiturske vojnopolitičke akcije i organizovane hajdučije. U neposrednoj opasnosti od Turaka nalazio se nekoliko puta (1539, 1571. i 1657), kao i Perast 1654. Krajem Morejskog rata (1683-1699) i postizanjem Karlovačkog, mira Mletačka je protjerala Turke iz Boke i oslobodila se njihovog pritiska. Tokom mletačke vladavine Boka je doživjela snažan privredni i kulturni polet. Pored Kotora uzdigli su se gradovi: Perast, Prčanj, Dobrota, Stoliv, Topla i dr. Tokom XVII-XVIII vijeka Boka je svoj kulturno-ekonomski porsperitet zasnivala na snažnoj trgovačkoj mornarici, trgovini sa zaleđem i svim morskim i okeanskim centrima Sredozemlja i Evrope. Bokeljski pomorci se u početku sa svojim malenim potencijalima uključuju u antipiratske borbe na moru, sa centrima u sjeverno-afričkoj Barbariji (Tunisu), Ulcinju i Herceg Novom. Nudeći Veneciji baš ono što joj je nedostajalo - ratnike, pomorske trgovce i brodove, oni za uzvrat stiču status pomorskih naselja, opštine, trgovačke privilegije i odlikovanja za zasluge u ratovima. Najveću ulogu u pomorskoj trgovini imala je srednjovjekovna staleška bratovština Kotorska mornarica, čiji statut datira iz 1463. godine. Pomorska trgovina je, uglavnom, bila tranzitna, ali je bila i izvozne orijentacije, jer su na kotorski trg dolazili proizvodi iz crnogorsko-hercegovačkog zaleđa. Naročito se trgovalo albanskim žitom, grčkim i crnogorskim sirom, vunom, duvanom, kožom, suvim mesom, ribom, smolom, uljem, voskom i dr. Bilo je slučajeva trgovine robljem. U tom snažnom privrednom poletu posebno je prosperirao Perast koji je krajem XVII i početkom XVIII vijeka imao preko 200 brodova. Peraštani su održavali veze sa svim većim pomorskim i kulturnim centrima Evrope. Posredstvom trgovine stizali su i kulturni uticaji, pa se Perast razvio u jako kulturno središte, naročito barokne umjetnosti, čiji je najreprezentativniji predstavnik slikar Tripo Kokolja (oslikao crkvu Gospe od Škrpjela). U Perastu se uzdiglo nekoliko aristokratskih porodica koje su svoje bogatstvo stekle trgovinom. Najpoznatije su bile Zmajevići, Viskovići, Bujovići i Martinovici. Broj bokeljskih brodova je varirao s obzirom na epohu. Već krajem XVIII vijeka njihov broj počinje da opada da bi 1802. godina Boka imala 300 velikih brodova od 2.000-6.000 starova (venecijanski star: oko 83,3 dm3) sa godišnjim prihodom od 200.000 zlatnih dukata. Bilo je još dosta znatno manjih brodova. Više velikih imena bokeljskog pomorstva ima međunarodni značaj (J. Bizanti, M. Zmajević, M. Vojnović, M. Vukasović i dr), dok su Marka Martinovića Mleci izabrali za predavača ruskim boljarima koje je ruski car Petar I Veliki poslao 1698. godine na studije navigacije u Perast. Peraštanin Matija Zmajević je bio admiral u ruskoj mornarici. Tokom mletačke vladavine u Boki je živjelo isključivo katoličko stanovništvo. U Kotoru se nalazilo sjedište biskupije, a najpoznatiji među kotorskim biskupima bili su članovi peraštanske porodice Zmajevića (Andrija i Vićenco). Prisvajanjem Grblja 1647. godine i osvajanjem turskog dijela Boke 1699. godine, Boka postaje naseljena većinom pravoslavnim stanovništvom. Demografska promjena je uslijedila tokom rata sa Turskom 1683-1699 i nakon njega kada se veliki broj pravoslavnog stanovništva doselio u Boku iz Crne Gore i Hercegovine, naročito u pojas od Herceg Novog do Risna. Perast, Kotor, Dobrota i Prčanj ostali su i dalje isključivo katoličke sredine. Mletačku republiku uništio je Napoleon 1797. godine. Po odredbama mira u Kampoformiju (1797), Boka je pripala Habzburškoj monarhiji. Prva vladavina Austrije u Boki trajala je do 1806. godine. Zatim su uslijedile krtkotrajne vladavine Rusa 1806-1807 i Francuza 1807-1813. Nakon poraza Napoleona u Rusiji 1812. i u bici naroda kod Lajpciga 1813. godine, Francuzi se povlače iz Boke pod pritiskom crnogorsko-bokeljske vojske kojom je komandovao vladika Petar I. Rezlutat protjerivanja Francuza iz Boke i zajedničko ratovanje Crnogoraca i Bokelja bilo je izglasavanje ujedinjenja Crne Gore i Boke na Skupštini u Dobroti 29.10.1813. godine. Međutim, velike sile su na Bečkom kongresu odlučile da Boka pripadne Austriji, koja je preuzela upravu nad njom 1814. godine. Boka je ostala pod austrijskom upravom sve do 1918. godine. U XIX vijeku bokeljska mornarica postepeno propada. Dok se tokom prve austrijske vladavine nastavljao uspon pomorske privrede, dotle je za vrijeme kratko trajne francuske vladavine bokeljska trgovačka flota velikim dijelom uništena, zbog francuske kontinentalne blokade. Dugotrajna druga austrijska vladavina (1814-1918) produžila je u početku teške posljedice propadanja pomorske privrede Boke Kotorske, jer su samo Trst i Rijeka dobijale subvencije. Boka naročito ekonomski gubi nakon što je Austrija pretvara u prvenstveno ratnu luku. Od 1852. do 1858. godine, general Lazar Mamula, utvrdio je spoljni ulaz s mora izgradnjom forova Oštro, Mamula i Arza, a u 90-tim godinama XIX vijeka glavna odbrana ulaza u zaliv prenijeta je na liniju Kobila-Kabala. Artiljerijskim fortifikacijama i minskim zaprečavanjima obezbijeđeni su ulaz u Hercegnovski zaliv, Kumborski tjesnac i Verige, dok je Kotorski zaliv, glavna ratna luka, imao utvrđen pojas oko Kotora s renoviranom citadelom Sv. Ivana i baterijama Muo i Škaljari. Propadanje pomorstva uslovilo je emigraciju bokeljskih moreplovaca, koja je počela još krajem XVIII vijeka, što je uslovilo da Boka gubi ne samo ljudski potencijal već i ekonomsku snagu. Pomorci su išli u evropske centre, plovili po južnoj Rusiji, od ušća Dnjestra do Kavkaza, ili su se zapošljavali na Austrijskom Lloydu. Najznačajniji kulturni događaj u Boki za vrijeme Austrije, bilo je otvaranje gimnazije u Kotoru 1864. godine, koja je od 1883. radila na narodnom jeziku. Austrija je pokušala da Boku što čvršće veže za Beč. Otpor takvoj politici manifestovao se u dva bokeljska ustanka 1869. i 1882. godine (Krivošije, Grbalj, Pobori, Maine i Brajici). Uloga Boke na početku XX vijeka postala je složenija, jer je Austrija mislila da će Crna Gora, kao ruski eksponent, postati brana njenom nadiranju na Balkan, a i da sama može pokazati aspiracije na njene pogranične teritorije. Zbog toga je više pažnje posvetila fortifikaciji Boke. Ratnu luku Austrija je premjestila u tivatski zaliv, zbog čega je trebalo jače utvrditi obalski front prema zalivu Trašte i u području od Zupe i oko Tivta. Kopnena odbrana prema Crnoj Gori takođe je utvrđena: prema sjeveru na Krivošijama, na istoku za zaštitu Risna i Perasta i prema Lovćenu. Vojni objekti i oružje modernizovani su od 1911. Dobro utvrđena granica prema Crnoj Gori, kao i velika koncentracija ratnih brodova, artiljerije i vojnika, omogućili su austrougarskoj vojsci da od 8. do 10. 1. 1916. godine probije lovćenski front, zauzme Lovćen i Cetinje i okupira Crnu Goru. Boka Kotorska je nakon završetka Prvog svjetskog rata ušla u sastav Kraljevine SHS (Jugoslavije), a 1945. godine u sastav Crne Gore.
FASCINANTNE TVRDJAVE KAKVIH MALO GDJE IMA U SVIJETU
Austro-ugarske fortifikacije u Boki - zaboravljena graditeljska baština i nepriznati spomenici kulture
Za turiste one su pravo otkrovenje, ljubiteljima šetnji po prirodi njihovi pristupni putevi su izuzetno atraktivne hajking-staze, vojni eksperti i danas se dive stručnosti njihovih planera, a arhitekte ostaju fascinirane pred umješnošću njihovih graditelja koji su na vrlo nepristupačna mjesta iznijeli ogromne količine kamena, čelika i betona. Čak ih i ekolozi, uprkos njihovoj osnovnoj namjeni - vodjenju rata, doživljavaju kao vrhunski primjer gradnje uskladjene sa prirodnim okruženjem u koje su bukvalno utopljene. One su austro-ugarske tvrdjave gradjene u Boki i njenom zaledju od četvrte decenije XIX vijeka do početka Prvog svjetskog rata, a nažalost, jedini koji do sada makar formalno, nijesu prepoznali njihovu višestruku vrijednost su najodgovorniji ljudi u našem sistemu kulture koji austro-ugarskim fortifikacionim objektima na današnjem Crnogorskom primorju sa izuzetkom par slučajeva, još nijesu dali nikakav zakonski status onoga što ti objekti zapravo jesu - spomenici kulture i jedan od najatraktivnijih djelova graditeljskog naslijedja u Crnoj Gori. S obzirom na to, fortifikacije koje je od 1838. do 1914. na primorju, pogotovo u zoni Boke Kotorske , gradila austro-ugarska vojska i koje su odoljele svim napadima neprijatelja, zubu vremena i decenijskoj nebrizi, danas kao zakonom formalno nezaštićene, sve teže odolijevaju devastaciji. Uništavaju ih mnogi - počev od sakupljača sekundarnih sirovina koji ne prezaju od toga da brenerima sjeku teške čelične kupole koje su nekad pokrivale topovske cijeni na austro-ugarskim tvrdjavama, do raznih privatnih i „malo jačih“ graditelja koji sa tih fascinatnih objekata skidaju kamene djelove, fino tesane pragove, isklesane kamene ili livene gvozdene spiralne stepenice i slično. Svoj doprinos dali su i razni „nacionalno-oslobodilački“ naboji pa su tako nakon propasti Austro-Ugarske imperije 1918. godine stradale i neke velike bistijerne kojima su se tvrdjave snabdijevale vodom. Povod da ih raznesu bombom bio je, u finom kamenom mozaiku na dnu bistijerne uradjen portret austro-ugarskog cara Franca Jozefa I, što je uzbudljivalo strasti „od terora crno-žute monarhije napaćenih“ i nakon 1918. „oslobodjenih“ seljana iz Krivošija i Dragalja. Tako su bombama „presudili“ carevom portretu na dnu bistijerne nepovratno je uništivši, a sa njome i šansu da u svojim selima narednih decenija imaju vodu. Neka od tih sela ni danas nemaju vodovode, a Austro-Ugarska je prije više od 120 godina, pored ostaloga za svoj fortifikacioni sistem u Boki, izgradila i svu infrastrukturu koja se u velikoj mjeri, posebno kada su putevi u pitanju, koristi i dan-danas.Pred početak Prvog svjetskog rata bilo je u Boki oko 3.500 ljudi stalne tvrdjavske posade, 218 tvrdjavskih topova kalibra od 37 do 305 milimetara, 99 mitraljeza, 46 reflektora i 9 torpednih cijevi.U to vrijeme, “Primorska tvrdjava Boka” kako je bio zvaničan naziv ovog kompleksnog fortifikacionog sistema, raspolaže sa tromjesečnim rezervama svih potreba za oko 36 hiljada vojnika i 6.700 konja. Snabdijevanje vodom bilo je potpuno riješeno velikim brojem cistijerni u utvrdjenjima i na predvidjenim položajima. Nažalost neki od starih puteva, a posebno utvrdjenja u Boki su veoma ugroženi posebno zadnjih godina. Ugrožavaju ih privatni interesi, neki veliki gradjevinski projekti kao naprimjer, planirani projekat izgradnje hotela i vila na Vrmcu, kao i sami nesavjesni turisti. Neophodno je zvanično staviti pod zakonsku zaštitu ove objekte i na taj način sačuvati ovaj vrijedni dio medjunarodne kulturne baštine.
Počeci turizma u Herceg Novom
Počeci turizma na ovom području sežu u XIX vijek. Iz tog doba postoje zapisi Sima Matavulja o gostionici "Šjora Roze". Kafana "Bella vista" porodice Sava Bačanovića sa 25 kreveta "za strance" pominje se 1872. godine.
Počeci razvoja modernog hotelijerstva u Herceg Novom, a takođe i u Boki Kotorskoj i Crnoj Gori, vezani su za izgradnju "Pansiona na Zelenoj Plaži", kasnije zvanog hotel "PLAŽA" - Zelenika, koji je započeo sa radom 1902. godine, a po dozvoli Opštinskog upraviteljstva izdatoj 24. novembra 1898. godine.
"Akcionarsko društvo za građevine i saobraćaj Herceg Novi" 1909. godine traži dozvolu za izgradnju hotela "BOKA" u centru Herceg Novog, koji počinje sa radom 1913. godine sa 43 sobe i "centralnim ogrevom i vrućom kupelji". Ovaj hotel, koji je godinama bio svojevrsni simbol i zaštitni znak grada, je znatno oštećen u katastrofalnom zemljotresu 1979. godine i nepunu godinu dana kasnije je i srušen.
U periodu između dva svjetska rata u Herceg Novom je radilo više hotela, među kojima "Amerika", "Rudnik", "Jadran", "Balkan", "Savina", "Evropa","Topola", "Erceg Novi", "Srpski hotel", "Beograd"... Godine 1926. svoja vrata gostima otvorio je i hotel "Plaža" vlasništvo porodice Trani na približno istom mjestu na kojem se nalazi i danas.
Godine 1906. Tomo M. Katurić je dobio dozvolu za držanje konačišta u Kamenarima, a 1929. godine je u Igalu otvoren hotel "Igalo", vlasništvo porodice Janković. U Zelenici, pored spomenutog hotela "Plaža", radio je i hotel "Boka", vlasništvo Obrena Dunđerovića, kojeg su Njemci digli u vazduh pri povlačenju 1944. godine, i hotel sa istim imenom vlasništvo Blagoja Mićunovića. Turističko društvo "Savina" - Herceg Novi, koje i danas postoji, osnovano je 1922. godine, a današnje Turističko društvo "Igalo" (tada se zvalo "Tamaris") 1927. godine.
Još davne 1929. godine hercegnovska opština je proglašena za "morsko kupalište i klimatsko lječilište" jer od davnina se znalo za ljekovita svojstva priobalnog morskog mulja zvanog "igaljsko blato" i mineralne vode "igaljske slatine". Vremenom, razvojem Igala, termin klimatsko lječilište se gubi kao termin za cijelu Opštinu. Već pomenuti hotel "Igalo", sa 16 soba i 40 ležaja, bio je podignut upravo na mjestu gdje se nalazi današnja zgrada Prve faze Instituta i već tada je imao, na primjer, hotelski automobil koji je dočekivao goste u pristaništu ili aerodromu "Gruda".
1930. godine je izvršeno ispitivanje igaljskog blata u laboratorijumu poznatog francuskog lječilišta Viši ("Vichy"), koje je definitivno potvrdilo njegovu izuzetnu ljekovitost, ali tek nakon Drugog svjetskog rata, zahvaljujuci dr. Svetozaru Živojnoviću realizovani su davno donijeti planovi o osnivanju lječilišta u Igalu, koje je Odlukom vlade Crne Gore od 1.XI 1949. godine konačno i osnovano.
Da je turizam u hercegnovskoj Opštini, u tim godinama između dva Svjetska rata, bio na visokom stepenu razvoja svjedoči i podatak iz 1935. godine po kome je te godine 8 hotela i jedno odmaralište radilo tokom cijele godine zbog posjedovanja grijanja u toku zime. Boravišna taksa je uvedena još 1919. godine uz "strogu kontrolu na osnovu važećeg pravilnika za Zetsku banovinu"...
Prvi kongres održan u Herceg Novom, koji će nakon toga postati jedan od najznačajnijih centara kongresnog turizma šireg regiona, održan je u maju 1939. godine - bio je to 4. Jugoslovenski kongres borbe protiv tuberkuloze.
Intenzivan i organizovan razvoj turizma na ovom području vezuje se za šezdesete godine prošlog vijeka, kada su izgrađeni skoro svi danas postojeći hoteli, tada su to bili veliki i moderni hoteli.Jedino su hotel "PLAŽA", u današnjem izgledu, i II faza Instituta "Dr. Simo Milošević" - Mediteranski zdravstveni centar izgrađeni kasnije, 1980. odnosno 1988. godine.
VAŽNI LJUDI, DOGADJAJI I DATUMI
Vapor je i danas arivao u porat.
Stađun je od vapora da vam spjegamo po naški ma i “vaški” jer se ne mogu čudu načuditi kako i zašto jezik iz naroda ovdašnjeg, nekome može da smeta.
Pa čak ima i onih koji bi ugasili bokeljski govor prepun šuga i romanizama, prelijepih riječi, izraza i mudrosti narodnih koje bi svako civilizovano društvo čuvalo i njegovalo kao dragulj u škatulici od slonove kosti.
Pa ipak, kao kost u grlu, smeta nekima koji istina skriveni iza nadimaka i šovinističkih strasti napadaju koliko mogu, ali slaba je to i u prazno paljba.
Jezik je dragi naši pečat sredine, on nas razlikuje od ostalih, po jeziku smo prepoznatljivi, on je naš identitet.
Bokeljski, izvorni, autohtoni govor je matrica, živi tok iz naroda i u Boki je proizvod različitih civilizacija koje su se smjenjivale na ovom komadiću mora i krša.
U govoru ovoga kraja preovladavaju italizmi na mnogim mjestima i iskrivljeni, ali su kao takvi ostali u narodu i upotrebljavaju se u oblicima često nepravilnim kao i u padežima, primjer “na pjenu od mora”.
Kada recimo u Kotoru kažete “ke nova” svi znaju da je to pitanje i odgovor i pozdrav tradicionalni, po kotorski.
Skala radio baš želi da, đe god je to moguće u slobodnijem govoru, najave, kopče, emisije tipa “Stare ure”, “Skalinima kulture” zadrži od blaga jezičkog.
Želimo da kada se dođe u ovaj naš mali grad sa puno duše i uključi radio, posebno da furešti, odmah po muzici i jeziku znaju đe su, da su na moru, u gradu u kome građani drže do svog i sebe, jezikom kojim se zbori vjekovima i zboriće se.
Jezik, govor lokalni je čak pitanje karaktera, ako se zaboravlja svoj i lako prima tuđi, kao nešto bolje, ljepše, intelektualnije, učenije.
Skala njeguje izvornu riječ pa vam dragi došljaci (na pojedince isključivo mislim) bilo pravo ili ne.
Interesantno je da baš furešti, intelektualci i oni koji razumiju o čemu govorimo i kako govorimo i te kako pozdravljaju naš cilj.
Oni čak žale i hoće da nauče i prime bokeljski govor kao specifičnost i dezert, a naši pametnjakovići (opet na pojednince mislim) što su popili svu pamet ovoga svijeta, kritikuju, čak i vrijeđaju, ali nas ne gase, pišu komentare u našim rubrikama za komentar koje Skala pušta bez cenzure.
Preporučujemo knjige “Romanizmi u jugoistočnom dijelu Boke Kotorske” i “Romanizmi Paštrovića i Budve” autorke Vesne Lipovac–Radulović.